Gamer4ever

Dobrodošli na moj blog. Blog je uglavnom namijenjen gamerima,biti ce puno postova o igrama,ali i drugih tema. Sve sto mi se cini dovoljno zanimljivo za objaviti:). Uzivajte...

29.11.2020.

Načini ograničavanja populacije

Ne vakcinišite se, nemojte ići kod doktora, nemojte piti lijekove, nemojte se obrazovati, nemojte ovo, nemojte ono. Bog, promaja, i like.

Zašto? Hoće da nas čipuju! Ova tehnologija je smrt. Nikada više lijekova a više bolesti. Masoni, iluminati, radikali, invazija izbjeglica.

SVI ONI HOĆE DA OGRANIČE BROJ LJUDI NA ZEMLJI! I da nas zamjene robotima.

Da sam ja neko, taj svjetski zlikovac koji sjedi u svom tornju i želi da ograniči broj ljudi na zemlji (iako, ako sam ja taj zlikovac, valjda imam neko poslovno carstvo, koje nešto prodaje, a veći broj potrošača znači veću zaradu, ali do đavola više sa tom logikom), jednostavno bih svima omogućio besplatan internet. Svima, bez izuzetka, podijelio besplatne mobitele. Svima tablete, svima laptope, i dao socijalnu pomoć. Svima po 1000E mjesečno. Garantujem, za 50 godina, populacija bi se prepolovima.

Zašto? Svi bi onda sve znali, bez da provedu pola sada mjesečno da bilo šta nauče. Mozak na pašu, sve piše na internetu, follow, follow, follow, like like like.

Još jedno dijete nevakcinisano, slobodno. Još jedan ulazak u prodavnicu bez maske, ode pola komšiluka na respirator. Bolesti, pandemije, ma došli bi mi i do kuge "samo da farmaceutska industrija ne zarađuje više". Šta znaju doktori, pa i oni su ljudi samo nagađaju (a valjda neko ko je nešto učio 5 godina ima više šanse da pogodi nego ti koji si potrošio 5 minuta googlajući to). Struju ne treba koristiti, jer nas špijuniraju (internet i laptopi na baterije su oke). Ne kupuj ništa sa stranog tržišta, jer će nas čipovati (ali laptopi i mobiteli čipova su potpuno oke). Odsustvo mozga, samo instinkti.

Garantujem, 50 godina, populacija prepolovljena, ili gore.

28.07.2020.

Sultanovi kurbani

Erdogan, samoproklamovani ponosni musliman, više proklamovan kao musliman nego Turčin, samoproglašeni zaštitnik svih muslimana svijeta, ovih dana je odlučio otići još jedan korak dalje u toj zaštiti. Prezidente je odlučio ispraviti nepravdu učinjenu iz 1935 godine, kada je Ataturk pretvorio Aja Sofiju u muzej. Sultan Mehmed II je 1453 osvojio Konstantionopol, drugi Rim, Istanbul i odmah pretvorio najveću crkvu u istočnom svijetu u džamiju. Jer, pravedno je osvojiti nekoga, te uništiti njihovu kulturu, a kao dodatni znak "poštovanja" uzeti njihove spomenike i pretvoriti ih u svoje "radi zaštite". Te, 1453 godine, se desilo mnogo toga. Turci kažu da je prilikom osvajanja Istanbula sultan Mehmed II ušao u Aja Sofiju, vidio vojnika koji skrnavi crkvu, te ga lično ubio. Grčki historičari pominju masovne pokolje i silovanje časnih sestara. Godine gospodnje 1453 sud za zločine protiv čovječnosti u Hagu još ne bijaše ustanovljen, a kako se zaštita crkve i njeno istovremeno pretvaranje u džamiju mogu spojiti u jednu rečenicu, to mi još nije jasno.

U 21. vijeku, sekularizam preovladava kao civilizacijska tekovina. Tradicionalno kršćanski zapad se u potpunosti otvorio svim kulturama i religijama. Vjernici su vjernici srcem, jer ih niko ne tjera. Agnostici i ateisti su to isto jer isto osjećaju i ispada da je tako najpravednije. Jer koja je korist prisiljavati ljude da vjeruju u nešto ako to ne osjećaju. Mogu samo postati isfrustrirani i na kraju eksplodirati, što figurativno što bukvalno.

U takvom 21. vijeku, muslimani trebaju zaštitu. Jer su nezaštićeni, ranjivi. Jer se ne mogu brinuti sami o sebi. Jer su dugo, predugo bili okupirani, predugo žrtve. Te uprkos svim mogućim prilikama koje im nudi moderni svijet, ostaju neko ko treba zaštitu, ostaju žrtve, ukratko, lijeni, neobrazovani ljudi koji nikako da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke. Izuzetak je period od 1992 do 1995, gdje grupa ljudi na Balkanu odluči uzeti stvari u svoje ruke i pobjediti. Tek nakon pobjede - preživljavanja, SDA nam je saopštila da smo izgubili i da smo žrtve, i da ništa ne možemo, i ne znamo, i da smo žrtve, i da se trebamo žaliti, i da bi bilo najbolje kada bi Srbija i Hrvatska (a i Crna Gora) priznale agresiju, platile odštetu, najbolje da plaćaju doživotno, a mi ćemo trošiti njihov keš i plakati, jer smo žrtve. Jer nismo sposobni za pobjedu, makar vidjeli vlastitim očima da jesmo. Ali to zahtjeva napor, zato bolje plači i žali se - "ne valja, ne daju nam", i bit će sve dobro, u kaburu.

11.07.2020 u Potočarima je održana komemoracija za žrtve genocida u Srebrenici. Sve naši oči su uprte u predstavnike Sjedinjenih Američkih država, osluškujemo šta će reći Njemačka, kakve sankcije Dodiku i Vučiću priprema EU. Genocid u Srebrenici je napravljen nad ljudima koji su imali muslimanska imena, jasno i glasno. To je bila njihova krivica. Dan ranije, 10.07.2020, predsjedik Turske pretvara Aja Sofiju u džamiju.

Europskoj uniji i Amerikancima nije jasno kako to da na svakom mjestu gdje se desilo strijeljanje nemamo po jedan spomenik, kako nemamo kulturu sjećanja, kako to da sve što se desilo nije jasno opisano u knjigama iz kojih će buduća pokoljenja učiti o zlu, tako da se ono više nikada ne ponovi, a ako i ispliva opet, onda da se "naoružaju" samopouzdanjem da ga mogu i moraju pobjediti. Srbija slavi revizionizam. RS i Dodik prave kommisiju za ispitivanje šta se to desilo u Srebrenici - pisanje izgovora. Turska slavi revizionizam. Eto kao, sultan je tu crkvu 1453 otkupio. Jašta je, isto kao što su oni kupili Ferhadiju, pa napravili od nje parking. Na Zapadu, islam cvjeta. Na istoku, isfrustrirani ljudi, koji ne razumiju, ali znaju da moraju nešto da rade. Jer ako ne rade što vlast kaže, može bit da će ih početi paliti na lomači. Sve oči muslimana u BiH uprte u zapad? Zašto? Zato što zapad pobjeđuje. Ima svoje mane, ali ima ogromnu prednost koja se zove sloboda. Muslimani na zapadu su muslimani jer to žele biti. Slobodnoumni ljudi koji vjeruju u šta hoće, kako hoće, i koliko hoće. Niko nad njihovim vjerovanjima nema monopol. Slobodni, nezavisni ljudi koji ne trebaju zaštitu. Oni su najveća prijetnja Erdoganu. Jer njemu i sličnim (khm, SDA), trebaju ljudi koji ne misle, koji ne vjeruju jer to osjećaju već koji vjeruju jer time postaju dio elite - svi ostali, sve ostale zajednice, svi ostali ljudi su manje vrijedni. Zato je Erdoganovim pristalicama sasvim normalno pretvoriti crkvu u džamiju. Sasvim normalno, jer smo "mi" vrijedniji od "njih", ili tih "nevjernika, inovjernika". A ni "mi" ne znamo šta ćemo od sebe, pa je najbolje da za "nas" misli sultan. Ako može ikako da budemo svi begovi, a da kmetovi rade za nas, jer smo "mi" superiorniji. Kada se na zapadu otvori džamija, onda je to "prirodno" jer smo "mi" logično upravu. Kada se na istoku pokuša otvoriti crkva, onda se to mora spriječiti jer "zašto da dijelimo već osvojeno".

Nažalost, vidim sve više sličnosti u načinu razmišljanja Erdogana i trenutnih Bošnjačkih (iako bi oni najradije bili muslimanski političari, jer sama ideja da su njihovi preci bili nešto drugo prije dolaska Osmanlija ih vrijeđa) političara. To je put zaglupljivanja narodnih masa, nametanja mentaliteta žrtve koji daje pravo na osvetu te zahtjeva pokornost od strane drugih, potreba za spasiteljem, koji vodi ka nazadovanju, put bez slobode. Sa druge strane, muslimani u BiH instiktivno osjećaju da ni od Turske ni od Istoka, takvi kakvi su sada, nema ništa. Instiktivno osjećaju da njihov jedini saveznik na putu ka pravdi (i samom opstanku) te načinu života (čitaj borbi za slobodu) može biti samo zapad i niko više. Jer želimo slobodu vjeroispovjesti i načina života kao da živimo na Istoku, ali nikako nedostatak slobode te da nam neko naređuje šta možemo misliti i kako se ponašati, ko je vjernik a ko nevjernik, kao na Istoku. Na raskršću smo, te će naši naredni koraci odrediti našu budućnost. Ne možemo odabrati oba puta.

01.07.2020.

Moje zastave uvijek su iste boje

Boj na Kosovu, 1389. Emotivno, jedan od najvažnijih događaja na ovim prostorima. Dva vladara ubijena, osmanski sultan, i oblasni gospodar Lazar. U historijskim okvirima, bitka koja nije promijenila ništa. Srpsko carstvo već odavno nije postojalo. Osmanlije su se već ranije nametnuli kao neprikosnoveni vladari Anatolije i najveći pretendenti na Balkanski poluotok sa tom bitkom ili bez te bitke. Indikativno, na Kosovu su Osmanlije prekinule tradiciju po kojoj najstariji sin nasljeđuje sultana, te počeli tracidiju po kojoj sultan postaje onaj koji ubije svu svoju braću. Bosanski kralj Tvrtko potvrdio svoju dominaciju i važnost Bosne kao najbitnije kraljevine tog doba na Balkanu, koja se počela gubiti sa njegovom smrću, dovodeći do propasti Bosanske države, neminovno sa ili bez Osmanlija.

Zašto je Kosovo sada bitno? Meni nije, ali je bitno zbog fenomena oživljavanja Kosovskog mita. U zadnjim godinama Jugoslovenske ideje koja je propala zbog nesposobnosti onih koji su je zagovarali da prepoznaju realnost i naprave nešto što ljudi žele a ne nešto što moraju prihvatiti, dakle 1989 godine, snimljen je film Boj na Kosovu. U jednoj sceni u ovom filmu, susreću se vojske Osmanske i koalicija: i) sprskih oblasnih gospodara predvođena Lazarom, ii) bosanski kraljevski odredi predvođeni Vlatko Vukevićem, i iii) ostali avanturisti i plaćenici iz Europe. U toj sceni, miješaju se zastave. Među tim zastavama, dominantna i prepoznatljiva je jedna. Divna bijela podloga, sa grbom u obliku štita. Kombinacija plave boje sa tri zlatna ljiljana u gornjem uglu, te tri zlatna ljiljana u donjem uglu. Srednjovijekovna zastava Bosanske kraljevine, u filmu o Kosovu. Eto, ni oni koji su pravili film u najvećoj groznici nacionalizma nisu uzeli za shodno da brišu historiju.

Početkom agresije na BiH, 1992 godine, vraća se u upoterbu srednjovijekovna Bosanska zastava. Njom dominiraju plava i bijela boja, te šest zlatnih ljiljana. Pod ovom zastavom poražena je Miloševićeva fašistička ideja, te udruženi zločinački projekat nazvan Herceg-Bosna. Konačno, 1995 Bosna i Hercegovina je dobila poziv da učestvuje u Parizu povodom Dana pobjede nad fašizmom. Čast da nosi zastavu je pripala Semiru Drljeviću.



Srbija je pobijedila u Balkanskim ratovima i izborila svoju slobodu, pod trobojkom crveno-plavo-bijelom. Pod istom zastavom, Srbija je pružila nevjerovatan otpor Austro-Ugarskoj i Njemačkoj u prvom svjetskom ratu. Herojski i patriotski. Istu zastavu, zloupotrijebila je bagra Milošević-Karadžić-Mladić i ostali kada su devedesetih pravili tzv. srpske republike, vršili etničko čišćenje, uništavali kulturne i vjerske spomenike. Pod istom zastavom je Ratko Mladić započeo genocid u Srebernici sveteći se Turcima.

Dakle, Bosna i Hercegovina u Parizu na proslavi Dana borbe protiv fašizma. Srbija, današnja, ona koju su napravili Miloševićevi sljedbenici, među kojima je najveći Aleksandar Vučić, na Dan pobjede u Velikom Ratu (u kome je Srbija izgubila 28% stanovništva braneći se) bude postavljena na neko nebitno mjesto u pozadini. Političke ideje su je dovele do tog mjesta. Nisu masoni, nisu stranci, već Milošević koji je napravio potpuni promašaj, već Vučić koji slijedi tu politiku, i svi oni koji danas budućnost vide u upornom lažiranju prošlosti što ima za cilj opravdanje trenutnog stanja. Putuj Evropo, nama je dobro, sve dok imamo krivca.

U Doboju uhapse čovjeka jer nosi zastavu srednjovijekovne Bosne, jer nosi zastavu koja se viorila u filmu Boj na Kosovu, jer nosi zastavu koja se viorila ispred zgrade UNa, jer nosi zastavu pod kojom je poražena fašistička ideja Miloševića.

Ko će uhapsiti Kotromaniće? Ko će uhapsiti režisere filma Boj na Kosovu, ko će uhapsiti cijeli UN, ko će uhapsiti Semira Drljevića i organizatore Dana pobjede nad fašizmom?

Još bolje pitanje je, ko će uhapsiti one koji prekrajaju historiju, prave moralne bogalje, koji truju svoj vlastiti narod i vode ga u propast, slaveći zločine kao jedino ispravno djelo? Ko će uhapsiti one koji su jednu zastavu pod kojom se sticala sloboda, pretvorili u zastavu pod kojom su napravljeni ratni zločini, paljeni živi ljudi, rušeni kulturni objekti, biblioteke i vjerski objekti, napravljen genocid? Ko će uhapsiti one zbog kojih Srbija nije dobrodošla u društvo svojih saveznika zbog kojih je, u ime iste borbe, žrtvovala 28% svog stanovništva?

Slika 1 prikazuje zastavu Bosne - grb Kotromanića, korištenu do 1463 godine.
Slika 2 prikazuje zastavu korištenu od strane Husein-kapetana Gradašćevića, tokom pokreta za autonomiju u periodu 1830 - 1832.
Slika 3 prikazuje zastavu korištenu od strane nezavisne Bosne i Hercegovine, tokom 1878 i otpora okupaciji Austro-Ugarske.
Slika 4 prikazuje zastavu korištenu tokom okupacije BiH od strane Austro-Ugarske, u periodu od 1878. do 1908. godine, sa kraljevskim bosanskim grbom i ljiljanima.
Slika 5 prikazuje zastavu BiH korištenu nakon aneksije od strane Austro-Ugarske, u periodu od od 1908. do 1918. godine (kraljevski grb je uklonjen).
Slika 6 prikazuje zastavu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, korištenu u periodu od od 1946. do 1992. godine.
Slika 7 prikazuje zastavu Republike Bosne i Hercegovine korištenu u periodu od 1992. do 1998. godine (napravljena po modelu stare kraljevske zastave i grba Kotromanića).
Slika 8 prikazuje zastavu Bosne i Hercegovine trenutno u upoterbi.
Učimo djecu da znaju istinu i neka nam pozdrav bude do godine opet u Parizu na proslavi Dana pobjede nad fašizmom.

Do 1463 1830 - 1832 1878 1878 - 1908 1908 - 1918 1946 - 1992 1992 - 1998 Nakon 1998
15.06.2020.

Spavaš li mirno Ironmenu

Ograničeni ljudi su najbolji biznismeni. Dok se ovi pametni skontaju, izvagaju rizik, procjene, razmisle, i na kraju posvađaju sami sa sobom, oni koji ne znaju mnogo, ali imaju volju, prave već drugu firmu. Jer kada ne znaš ništa, sve je moguće.

Kineski virus, ali nije SARS i sva sreća nije HIV. Jer od HIVa se umire, ali od obične gripe ne. Samo što se ovaj novi ponaša kao SARS - izaziva probleme sa disanjem, te se maskira prilikom proboja imunog sistema kao HIV. Dakle SARS-HIV-Konkord, nije. SARS-HIV-Konrad...Nije...

Dok su se skontali koga treba manje a koga više pljačkati, ko je ravnopravan a ko ravnopravniji, on se nije dvoumio. Svi koji mogu glasati za mene su dobri, ostali ne valjaju i zato se moramo boriti protiv njih. Onda je predložio da se otvore pluća te virus ubija UV zracima. Ne pomaže.

- "Pa dobro smo. Kako su tvoji?"
- "Ma bezveze prepadaju narod."
- "Hajde, reci iskreno. Poznaješ li lično bilo koga ko je KOROZIRAO?"

Liku pored su zasjale oči. Ne, ne. Nema temperaturu. Već je ispred očiju zasjala prilika za biznis. Ako već koroziraju...Inače, radi na skladištu za otkup sekundarnih sirovina.

09.06.2020.

Tuci po Pofalićima

Pretpostavlja se da je u holokaustu ubijeno preko 3 miliona ljudi. Sedam godina nakon završetka drugog svjetskog rata, 1952 godine Zapadna Njemačka je ponudila odštetu žrtvama holokausta. Dvadeset godina nakon kraja drugog svjetskog rata, 1965 godine, Zapadna Njemačka i Izrael su uspostavili diplomatske odnose.

Dvadeset pet godina nakon genocida u Srebrenici, niti jedan predsjednik, premijer, ministar, amabasador, niti bilo koji političar većine iz Srbije još uvijek nije priznao genocid. Iako je Srbija pravno presuđena odgovornom. Čedomir Jovanović jeste, ali nažalost, on ne obnaša bilo kakvu funkciju u vladi. Ne zna se koliko će vremena proći prije nego se to desi. Koliko ćemo tek čekati na izvinjenje? Ne samo za genocid, već i za agresiju.

Bosna i Hercegovina i Srbija imaju poseban sporazum o tretmanu optuženih za ratne zločine. Srbija ovaj sporazum ne poštuje, te politički, izlazeći iz vlastitih zakonskih okvira uspostavljenim ovim sporazumom, hapsi državljane BiH. Optuženi za ratne zločine koje potražuje BiH mirno žive u Srbiji.

09.06.2020, Ministrica vanjskih poslova Bisera Turković u posjeti Srbiji:"Imamo dobrosusjedske odnose, imali smo ih i do sada i treba ih njegovati.".

Glasajte za SDA. Oni čuvaju Bosnu i Hercegovinu. Samo ne znam od koga.

P.S U poslednje vrijeme pišem puno protiv trenutne vlasti u Srbiji. Ovo ni u kom slučaju nisu tekstovi protiv Srba. Šta više, suosjećam sa narodom u Srbiji. Imali su tu nesreću da dožive Miloševića. Mislili su da su se izborili za slobodu, došao je Vučić. Autoritativni režimac, koji je uspio naoružati Srbiju. Oko sebe ima diktatore iz Rusije i Kine, od kojih kupuje oružije, te iz Turske koja gradi fabrike po Srbiji zbog jeftine radne snage i finansira to naoružavanje. Suosjećam sa ljudima u Srbiji. Borili su se i protiv Miloševića, borili su se i protiv Vučića, ali on je još i više od prethodnika uspio rasturiti društvo i ustrojiti ga po svojim pravilima. Opozicija je sama sebi presudila.

09.05.2020.

Dan kada je palo Sarajevo

UPDATE: Ipak je se predomislio.

Preživio je Beograd svašta. Dahije i Turke, rušenje preko 100 džamija, strijeljanja i zločine u prvom svjetskom ratu, drugi svjetski rat, i bombardovanje. Početkom devedesetih Rimtutituki je više vrištao nego pjevao "Mir brate mir". Rambo Amadeus je psovao mater ne želeći da zabavlja biračko tijelo. Ali se Milošević ipak desio. Tog istog Miloševića su uspjeli pobijediti sugrađani na koje je poslao tenkove. Mogle su na vlast nakon drugog svjetskog rata dolaziti razne protuve i zločinci, ali jedna činjenica je bila jasna: Srbija je u drugom svjetskom ratu ipak na kraju bila na ispravnoj strani. To je bilo njeno antifašističko naslijeđe i njen razvojni pravac. Nadvladala je vlastiti fašistički pokret. Ta činjenica je bila brana, simbol oko koga se mogla okupiti zdrava kritična masa i boriti za slobodu i budućnost svoje zemlje. Onda je došla elita sa Megatrendovog fakulteta menadžmenta koju Beograd izgleda neće preživjeti. Godine 2015 skupština Srbije je izjednačila četnike i partizane, fašiste i antifašiste, i time promijenila smjer razvoja Srbije. Vrijedi li se boriti za budućnost države koja je sama sebe premjestila iz pobjedničkog tima u tim gubitnika i zvanično insistira da su zločini ispravna stvar?

Zagreb se dobro držao a onda je došla sloboda u kojoj su male ustaše pokušavale dokučiti šta je mislio jugoslovenski oficir, partizan, komunista, pokojni Franjo Tuđman. Onda su otkrili da je bio partizan i u ime Tuđmana uništili sve spomenike Tuđmanu i njegovoj vojsci. U ime Tuđmana su izbrisali starog Tuđmana i rat u kome su on, Hrvatska, i Hrvati pobijedili i podigli novi spomenik Tuđmanu za kojeg je upitno da li bi ga onaj stari odobrio, te je upitno da li će Hrvatska i Hrvati sa njim pobijediti ili jurišati u vlastitu propast. Onda su počele mise za ubijene na Blajburgu. Mise za one nastradale na križnom putu. Onda se postavila ploča HOSovcima sa ustaškim pozdravom pored Jasenovca. Gospođa predsjednica je rekla da je to stari hrvatski pozdrav a i ne mora bit'. Predsjednik Milanović je rekao da tu ploču treba maknuti i da je njegov stav po tom pitanju jasan, ali možda se ploča i ne mora maknuti a stav i ne mora biti baš jasan jer nije baš pametno reći šta čovjek misli. Taj čovjek stvarno očekuje da će ga neko slijediti kada on sam, jadnik, jasno zna gdje ide ali ne želi nikome reći? Kako vrijeme prolazi, Hrvatska se sve više svrstava na stranu gubitnika. Dok Austrija zabranjuje komemoraciju za zločince, neki u Hrvatskoj insistiraju da su zločini ispravna stvar. Hiljade i hiljade Hrvata su poginuli da bi rekli "ne u naše ime" boreći se protiv okupatora i domaćih fašista. Mnogi nisu bili zadovoljni preglasavanjem koje je slijedilo u Jugoslaviji. Ali ni slutili nisu da će ih nezavisnost nagraditi demonizacijom, a njihovu borbu za slobodu nazvati izdajom. Ostaje nada u vidu onih koji protestuju svake godine protiv takvih komemoracija i odlučnosti EU u osudi fašizma, iste one EU koju je predsjednica tako žarko branila od radikalnih istočnjaka. Neko se ovdje igra gluhih telefona.

Hiljade i hiljade vojnika iz 4-5 različitih vojski se 1945 godine povlačilo prema Austriji, bježeći od partizana, sovjeta, i komšija koje su četiri godine terorisali, ubijali njihove najmilije, i sistematski uništavali u logorima smrti. Četnici, ustaše, domobrani i ostali kolaboratori nacista i fašista. Nadali su se predati Britancima i time spasiti život. Njima se pridružila kilometrima duga kolona njihovih porodica, prijatelja, simpatizera civila, i svih onih koji su se opravdano ili ne bojali partizana, sovjeta, i komšija koje su četiri godine pripadnici tih 4-5 vojski terorisali, ubijali njihove najmilije, i sistematski uništavali u logorima smrti. Procjene su različite, ali idu do broja od 100 000 ljudi koji su ubijeni ili na samom Blajburgu, ili kasnije strijeni, ili preminulil u raznim zatvorima i kazamatima.

O mrtvima sve najbolje i to jeste ono što je problem. Ubiti zarobljene vojnike je zločin. Ubiti pri tome civile je još veći zločin. Ali kako se onda postaviti prema onima koji su četiri godine sistematski uništavali ljude? Treba li ih poštovati? Sigurno ne. Treba li ih pomenuti po dobru? Kakvom dobru? Treba li se moliti za njihovu dušu? Za njihovu zločinačku dušu? Ljudski bi bilo ostaviti ih da počivaju u miru i ako već ne možemo o njima ništa dobro reći a zlo o njihovim dušama govoriti izbjegavamo, onda osuđivati na svakom koraku politiku, ideju za koju su se borili. Ideju fašizma, ideju da su jedni vrijedniji od drugih, ideju da se u ime vlastite nadmoći (superiornosti ili bilo koje druge idiotske misli) neko može legitimno istrijebiti. Problem komemoracije žrtvama Blajburga nije u tome što neko ode na grob svog pretka koji je ni kriv ni dužan ubijen. Nije problem ni u tome što će se neko pomoliti za nekog stražara Jasenovca žaleći što je predak bio takav nečovjek. Problem je kada se javno moli za ljude od kojih su većina bili zločinci. Hoće li se ta ista molitva ponoviti za žrtve tih zločinaca? Hoćete li braćo svećenici i brate muftija iz Zagreba otići u Jasenovac i kleknuti pred žrtvama tražeći oprost i pomoliti se za duše zaista nedužno stradalih? Nećete, znam. Znači, odabrali ste stranu. Političku. Ne molite se vi za duše i nevino ubijene. Vi molite da se vrati fašizam, iako ste prije 25 godina bili žrtve istog tog fašizma.

Dok su trajali zločini nad pravoslavcima, jevrejima, a i romima Sarajeva, mala ali hrabra grupa najuglednijih muslimana u Sarajevu, 1941 godine sastavlja rezoluciju kojom traži od okupatora, zločinaca, i najvećih krvnika u historiji našoj da prestane ubijanje komšija. Neko je svoju glavu stavio na panj tražeći da se uradi ispravna stvar! Slijedi Banjalučka rezolucija, slijedi muftija Kurt u Tuzli...slijede drugi. Islamska zajednica u BiH se ograđuje od ustaša, pa NDHa dovodi muftiju iz Jeruzalema da pokuša muslimane regrutovati u Handžar diviziju. Već tokom obuke iste te divizije izbija pobuna, jedina pobuna u SS jedinicama. Naš intelektualac, rahmetli Mustafa Busuladžić dobija priliku studirati u Rimu. Djelu i radu intelektualca bi trebalo posvetiti čitav tekst. Činjenica je da je osuđen samo zato što je bio protivnik komunizma. Danas, SDA se kune u Busuladžića. A gdje je pomen potpisnicima rezolucije koji traže da se zaštite pravoslavci u Sarajevu i u BiH? Nema je. Busuladžić, čovjek koji je prihvatio suradnju sa okupatorom (iako je i on u svojim djelima napadao fašizam koliko i komunizam, ali nije imao ništa protiv otići u tadašnji Rim), je prihvatljiv. Iskreni borci protiv fašizma nisu. Jer su se zalagali za prava svih, za ljudsko dostojanstvo, za ono što je ispravno, za pravoslavce? Nakon duge i teške borbe, najveći sin naših narodnosti zasjeda na mjesto gradonačalnika Sarajeva i deklariše se, mislili smo greškom, kao najveći borac protiv antifašzima. Mislili smo da Abdulah Skaka ima problem sa lapsuzom. Lapsuz je ono što radi od grada sa tako bogatom antifašističkom prošlošću. Zašto je Busuladžić prihavtljiv? Jer odgovara viziji muslimana (ne Bošnjaka, ne Bosanaca) koju ima SDA. Vječne žrtve, bez budućnosti, koji čekaju novi genocid, koje lutaju eto tako negdje, kroz nešto, ka nečemu i koje samo ON može voditi i zaštiti. Zašto potpisnici rezolucije protiv fašizma, najveći islamski autoriteti tog vremena u BiH, najugledniji ljudi nisu prihvaćeni? Nisu slavljeni? Jer pozivaju na ispravne stvari? Jer se bore i za pravoslavce? Zašto se dozvoljava komemoracija fašistima u gradu u kojem su najugledniji ljudi, gle čuda pri tome i muslimani, oni koji su imali mnogo mnogo toga za izgubiti, odlučili svjesno založiti svoj život radeći ono što je ispravno?

Ima li danas mjesta za Srbe u Sarajevu gospodine Skaka? Nema, reče Skaka i zagrli Milorada Dodika, ali su četnici itekako dobrodošli.

03.05.2020.

Korona - svijetla tačka u vremenu krize

Ova priča, kao i svaka druga, počinje na selu. Među tim nekulturnim, neobrazovanim ljudima koji nemaju kanalizaciju. Ti prljavi i neprosvijetljeni, teški i spori ljudi najgori su kada dođu u grad. Tamo uznemiravaju građane svime što nisu a nadaju se postati, podsjećajući rođene na njihovo porijeklo i na sve ono što nisu a trebali bi biti. Jedina osobina na kojoj seljanima svi zavide jeste upornost. U kućama bez fasada, kanalima i potocima ukrašenim kesama, bez redovnog javnog prevoza, u školama pred raspadom, u selima nanizanim kao karoserije automobila po plodnoj ravnici (još iz vremena kada otkup željeza nije bilo toliko popularno zanimanje) su bespravno izgrađene kuće u kojima stasaju, uporno, nove generacije. Kulturološka ponuda na tim prostorima ne ide dalje od ogovaranja, a društveni život teško ide dalje od opijanja ispred lokalne prodavnice. Izuzetak su džematski odbori i povremene liturgije. Dobro, i Gospa. I dovišta. I predizborni skupovi. Vašera već odavno nema. Dakle, sve se, manje-više svodi na dovišta, na kojima se stanje blaženstva dostiže na različite načine a predanost i potčinjenost imaju još i više nijansi. U tim ogavnim selima, među tim najgorim svijetom čuva se iskonska ljepota našeg naroda, naši običaji, naša kultura, naš jezik, naš nacionalni identitet, naš korijen. Sve ono za što se borimo i što nikada ne smijemo zaboraviti, niti dozvoliti da nam neko oduzme. Samo neka su dalje od nas.

Malograđani mekog srca, sa druge strane, ovih, kao i svih drugih, dana poslednjih 20 godina liju suze nad bivšim partijskim knjižicama i vremenom kada su se znala, partijska, pravila i lako se nametala, partijska, disciplina. Riječju, pogledom, milicijom i Golim otokom. Oni su pametniji od upornih seljana. Znaju ponešto o Bill Gatesu, čipovanju, znaju šta su virusi, i znaju koristiti Youtube. Oni misle svojom glavom i zaključuju kako je zemlja ravna ploča. Čuli su za stare Grke, koji su bili masoni, pa su zato ljude ubjeđivali o tome da je zemlja okrugla, za komunističku partiju Kine koja je napravila virus (iako nije jasno kako kommunisti mogu biti zli, jer ne vjeruju u Boga), i sve lihvare koji nam ispiru mozak. Uspjeli su za to naći i saveznika u svom tumačenju svih vjera. Ti isti danas plaču za Titom kada ne mogu zabraniti misao i zazivaju Boga kada im treba nešto od onih koji su na zazivanju Boga dobili sve što im nije niti potrebno niti su zaslužili. Kulturološki, žive na lešinama dobrih strana bivšeg režima gledajući kako ulice postaju nesigurnije, kako neobrazovani a podobni postaju novi partijski službenici neke nove Božije partije bez koje ne bi bilo nikoga od nas, kako je sve manje filmova, muzike, kulture, umjetnosti, ljepote starih narodnih običaja, zanata, i nacionalne kulture a sve više priče o tome od strane onih koji sve to ama baš ne razumiju. I onda zavide seljanima na njihovoj upornosti, prezirući ih.

Ova Korona je jasno pokazala šta i ko ne valja. Ne valja narod niti će ikada valjati. Niti zaslužuje ovakvu vlast niti ovakve akademike. Niti ovakve vjerske vođe, niti ovakve mislioce. Ne valjaju jer nisu obrazovani, jer žive u bespravno izgrađenim kućama, jer nemaju kanalizaciju. Jer su nekulturni, jer su glupi, jer ne znaju šta su virusi a šta bio-inženjering. Jer misle, glupani jedni, da će ih Bill Gates čipovati. Jer nemaju javni prevoz. Ti prljavi stvore, koji si se rodio u nekoj zabiti, si kriv jer imaš kuću sagrađenu na klizištu, jer se nemaš gdje obrazovati, jer te nema ko obrazovati, jer ne možeš nigdje otići jer nemaš put, jer ne razumiješ ništa više od use-na se-podase. Ti si kriv jer subvenciramo riajliti, jer nemaš laboratoriju u kojoj ćeš razumjeti šta je magnetska rezonancija, jer na knjige plaćaš isti PDV kao i na cigarete. Kriv si jer ne razmišljaš logično.

Jedino nisi kriv jer glasaš kako najbolje znaš i umiješ. Vidiš, to je dobro. To je prva svijetla tačka koju nam je pokazala Korona. Korona je pokazala koliko razumijemo i šta razumijemo. Korona je pokazala da je kriv malinar koji je naručio respiratore, a ne onaj koji je naredio malinaru da naruči respiratore. Korona je pokazala da je kriv onaj koji je rođen na klizištu, ne onaj koji je dao odobrenje da se na tom klizištu sagradi kuća. Korona je pokazala da si kriv jer si neobrazovan, a ne onaj koji ne finansira obrazovanje. Korona je pokazala da si nekulturan i prljav i za to sam kriv, a ne onaj koji ne ulaže u kulturu i onaj ko uporno ne pravi tu kanalizaciju. Korona je pokazala da si glup jer vjeruješ u sve teorije zavjere. Nikako nije kriv onaj koji je trebao da izgradi laboratorije, ponudi pristojno radno mjesto i uslove prosvjetnim radnicima koji bi te obrazovali, a to nije uradio. Korona je kriva što zazivaš Boga a nije kriv onaj koji stranku pretvara u vjersku organizaciju a čitav jedan narod u vjersku skupinu bez identiteta, oboje u svrhu promocije lične nesposobnosti. Pored žive vjerske zajednice i hiljadugodišnje kulturološke tradicije i prebogate kulturne baštine. Kao da svi moraju biti vjernici. Korona je pokazala da si ti kriv što si nekulturan, a ne onaj koji je uništio kulturu. To je, barem meni, pokazala Korona.

Druga svijetla tačka Korone je razotkrivanje stvarnosti u kojoj živimo. Živimo u svijetu u kojem komunistička partija Kine određuje šta se smije napisati. Ako ne surađujete sa komunističkom partijom Kine, idete na crnu listu. Nema više ugovora. Nema više prodaje na ogromnom tržištu. Reče jendom onaj turski igrač nešto protiv nasilja nad muslimanima u Kini. Izbrisali su ga iz svih zapisa. Zato Pakistan i Saudijska Arabija pohvaljuju napore Kine koja radi na novom modelu obrazovanja svoje islamske populacije. Ispiranjem mozga i učenja predanosti Velikom vođi. Doduše, pobunili su se Velika Britanija, Amerika, i cijeli (popularno nazvni anti-islamski) zapadni svijet. Pobunili su se protiv kršenja ljudksih prava i nasilja nad muslimanima. Ti isti šute kao zaliveni dok Kina uništava crkve i muči kršćane. Dok od osuđenih stvara zalihe organa za ransplataciju. Bujrum. Nisu se pobunili jer bi se pobunila i lokalna populacija. Jer bi tražila da se nešto uradi. I šta onda? Ne reci ništa, pokvarit ćeš odnose sa Kinom. Izgubit ćeš trgovinske privilegije, izgubit ćeš radna mjesta. Izgubit ćes izbore. Živimo u svijetu na koji smo pristali. Rasizmom i porobljavanjem. Godinama su Kineze smatrali najgorim. Godinama su milionima pucale kičme po firmama u Kini u kojima se radi 14 sati na dan. Sve dok se nije desila realnost. Na znoju i krvi svog naroda, elita Kine je stekla svoje bogastvo i kupila svijet. Sada igramo po njihovim pravilima. I dalje tvrdim da nisam upoznao kulturoški siromašnije ljude od Kineza. Prazne ljušture, koje osjećaju da im nešto nedostaje, ali se više ne mogu sjetiti šta. Koji su učeni da ne razmišljaju individualno, već uvijek kolektivno. To je posljedica nekoliko decenija vladavine jednoumlja i stotine godina rasizma od ostatka svijeta. Svijet ih je se odrekao kada su postali skupi kao robovska radna snaga. Jednoumlje je uništilo jednu od najljepših kultura na svijetu. Isto to jednoumlje i isti taj sistem koji smo mi finansirali. Jer je bio jeftin. Jer smo htjeli više. Jer smo se željeli osjećati superiornijim. Jer smo bili uvjereni da smo bolji. Jer su nas možda tako i u školi, tako i na filmu učili.

Krivaca imamo na pretek. Pitanje je šta raditi. Ljudima je svojstvena osobina da nekada rade nelogične stvari. Nelogične, neracionalne, velike stvari. Da su bili pametni i racionalni, onih 300 Spartanaca nikada se ne bi žrtvovali za druge. Možda i nisu znali šta rade, možda je i njih neko izigrao. Ali vjerujemo u priču u kojoj ljudi u odsutnim trenutcima hrabro suprostavljaju zlu (u Kini nema mjesta za takvu priču). U ratu, zlo je očigledno. Oni nas kao napadaju a mi se kao branimo. U miru, potreban je um, potrebno je znanje, da se prepozna ono što nije u redu. I potrebna je hrabrost da se tome suprostavi. Jednim dijelom ukaže a drugim dijelom radi na tome da se stanje popravi. Omogućimo se i ohrabrimo i činimo ono što će popraviti svijet a ne osuđujmo bez da razumijemo i bez da probamo popraviti stvari. Imamo i previše mogućnosti i previše šansi da kurs razvoja historije preokrenemo na dobru stranu. Imamo internet, imamo pristup svom znanju koje nam treba da se omogućimo. Da saznamo šta treba i kako se to može. Pročitajte šta je 5G prije nego počnete lupati gluposti.

"Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost istine izvedmo.", Ivan Franjo Jukić, 1848 godine.

15.11.2019.

Age of empires IV - prvi trailer

Ako je suditi po traileru, novi Age of empires 4 će biti fantastičan. Koncept najviše nalikuje na Stronghold serijal, dok je vremenski smješten u srednji vijek. Novi Stronghold više liči na Age of empires 2 ili 3 sa tendencijom smanjenja detalja, po kojima je Stronghold bio jedinstven. Zanimljiv preokret.



25.10.2019.

Realno

Kada sam diplomirao, okačili su moju diplomu u dnevnoj sobi. Sada na zidu iznad televizora, pored dva (jača) hadisa i Titine slike, vise još i moje ime te dekanov potpis.

12.07.2019.

Ne, nije se samo desilo

Četiri godine trajao je projekat genocida u Bosni i Hercegovini. Tokom ove četiri godine, u svim mjestima koja su bila pod kontrolom pobunjeničke VRS odvijao se isti obrazac. Ljudi su zatvarani u koncentracione logore, mučeni, i ubijani. Žene su zatvarane u logore za sistematsko silovanje. Svi kulturni objekti koji nisu bili pravoslavni ili srpski su uništeni. Sve gradove koje nije mogla osvojiti, VRS je konstantno granatirala sa ciljem da se stanovnicima "razvuče pamet", te da se uslovi života u takvim sredinama dovedu do nepodnošljivosti. Nije odustala sve dok ih NATO nije zaustavio. Inače bi išli do kraja, do istrebljenja.

Obrazac se ponavljao svuda. Ne postoje izuzetci.

Genocid u Bosni i Hercegovini nije izolovan događaj, nije incident. Genocid je projekat koji je svoj vrhunac doživio pokoljem u Srebrenici. Namjerno kažem pokoljem, jer nije se genocid desio samo u Srebrenici. Desio je se svugdje gdje je VRS mogla ostvariti svoju namjeru.

Danas, više od dvadeset godina od genocida, od pokušaja istrebljenja svih onih čije je ime zvučalo katoličko, islamsko, i onih koji su bili protiv drugog vala nacizma u Europi imamo situaciju u kojoj nam se nude objašnjenja i opravdanja. Zašto je do toga došlo, koji su to uzroci, te na kraju, zašto je tako trebalo.

Ne postoji opravdanje. Postoji istina. Genocid je bio planski i dobro osmišljen projekat. Jer da nije, barem negdje bi neko preživio. Barem neko bi ostao u svojoj kući. Barem negdje bi ostao stajati neki spomenik kulture. Nije.

Političke elite iz Srbije koje su danas vlast, koje su bile vlast devedesetih, koje su napravile projekat genocida, moraju posvjedočiti istinu. Ne prihvatiti, već svjedočiti, javno. Moraju poslati izvinjenje, moraju se pobrinuti da se kompletno društvo odmakne od ideje fašizma kroz obrazovanje i educiranje o onome što se desilo. Međutim, to se ne dešava.

Žao mi je ljudi iz Srbije, jer su među najboljim domaćinima na svijetu. Žao mi je što je genocidna politička elita uništila svu kulturu, u inače prelijepoj državi. Ali ovakvoj Srbiji nije mjesto u Europi. Ovakva Srbija se priprema da ponovi isto, čim joj se ukaže nova prilika. Stoga, sa ovakvom Srbijom se može samo na jedan način. Izolacijom, dok se sama ne preporodi.


Stariji postovi