I poslije Srebrenice Srebrenica

Sjećam se dobro jula 1995, kamiona i autobusa sa ženama i djecom iz Srebrenice. Sjećam se dana i sedmica nakon 11. jula, te ljudi, pojedinaca, ili malih grupa koji su se izbezumljeni pojavljivali iz šuma.

Jedan tako, izgubljen, ne da ne zna ni koja je godina, i dan, ne zna ni koja je planeta. Kaže, hodali, hodali, hodali…i popadali u šumi od umora. Kada se probudio, ne zna koliko je spavao, kada se probudio oko njega još njegovi leže. Pokušao ih probuditi i tek nakon nekog vremena shvatio da su svi mrtvi, ubijeni. Dok su spavali, stigla ih patrola koja ih je lovila kroz šumu. On je bio toliko iscrpljen, i fizički i psihički, da se nije probudio dok su pored njega ubijali ljude. Nije se ni pomjerio! Toliko je duboko spavao, da su mislili da su njega već ubili.

Prije nekoliko sedmica, Milorad Dodik je proglasio pravnu nezavisnost Republike Srpske. Ne pišem RSa, jer je ovo već država. Zabranio je Visokom predstavniku ulaz u svoju državu. Danas je Visoki predsatvnik trebao otići u Banja Luku, smijeniti Dodika, poništiti njegovu odluku, zaštiti mir, i raditi svoj posao po Dejtonu – nismo mi obavezni da čuvamo mir, na to su obavezne države koje su potpisale Dejton i obavezale se da će čuvati mir. Zato smo i predali naoružanje i raspustili vojsku – jer su Sjedinjene Američke Države, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, i Rusija obećale da će garantovati mir.

Danas je Ćamil Duraković opet čekao međunarodnu zajednicu u RSu da ga zaštiti, da se makar sa njim sastane. Danas se ponovilo isto.

Dejton je mrtav. Republika Srpska je država. Ima svoje granice, ima svoju vojsku koju je Dodik nedavno postrojio na svoju državnu (ne entitetsku) granicu – snajperisti su opet kroz nišan gledali građane Sarajeva.

Dodik igra otvorenih karti, samo se neki izgubljeni Europejci ne snalaze u ovoj situaciji. Jasno je rekao, ako bude problema, ide blokada Federacije. Blokirat će sve puteve. Jedina veza sa svijetom će nam biti aerodromi. Mislite da ćemo nešto dobiti od Hrvatske? Ha-ha-ha. Dok je Milanović predsjednik, a Plenković koji je sa Schmidtom već dogovorio sve?

Gore je nego 1992, jer da bi se odbranili, zapravo moramo napasti. Ako napadnemo, nestat ćemo. Ako ne napadnemo, postat ćemo Palestina.

Nećemo napasti, nećemo rat, već ćemo se iseliti.