Razlike između islama i kršćanstva, te njihova prijetnja po svjetski poredak

Ako se izuzmu razlike u dogmi između kršćanstva i islama koje nikakvog uticaja nemaju na život ljudi (neslaganja o shvatanju smrtnosti Isusa/Isa a.s nemaju nikakve veze sa onim šta ljudi žive ni sa njihovim ponašanjem), jasno je da obje religije imaju zajedničku socijalnu pozadinu.

Socijalna ideja, socijalna misao, socijalna pravda.

Kapitalizam tu ideju odbacuje na zanimljiv način. Kapitalizam kaže – kriv si za sve što ti se dogodi i uzrok si svoje patnje (zanimljivo, ovo je skoro pa identično onome što stoji u svetim knjigama). Ali, evo u čemu je začkoljica. U kapitalizmu ova ideja amnestira društvo od brige za pojedinca, od brige za one druge. Društvo se ne treba brinuti za pojedinca, gladan si i to je tvoja krivica. Ne možeš platiti doktora, to je tvoja krivica. Beskućnik si – nisi se dovoljno trudio. Ja jesam, meni je dobro.

U međuvremenu, kršćanska kultura je postala kultura kapitalizma? Zašto? Zato što je komercijalizovana. Tako se danas može desiti da ljudi sa zebnjom iščekuju Božić zabrinuti da li će odabrati odgovarajuće poklone za bližnje, dok prekoputa ulice bekućnici skapavaju od hladnoće i gladi. Većina tih ljudi će reći da oni i nisu pravi kršćani, već Božić shvataju kao tradiciju. I zaista, tu nema kršćanstva, već je to još jedan uspjeh kapitalizma u nametanju ideje da se društvo ne treba brinuti za bilo koga drugog – dovoljan si sam sebi, kupuj, kupuj, kupuj.

Pravi musliman ne smije zaspati ako zna da mu je komšija gladan.

Kako ovo jednostavno a danas bolno zvuči.

Islam, kao i kršćanstvo, je u osnovi socijalna ideja. Briga za čovjeka, za ljudsko dostojanstvo, za opšte dobro, humanizam. Zato su u mnogim državama sa većinski islamskim stanovništvom ideje komunizma našle jako plodno tlo (pa su se kasnije ljudi spašavali kako znaju i umiju, jer su shvatili da komunizam za koru hljeba traži njihovu dušu za uzvrat).

Ali, islam kao socijalni, anti rasistički, globalni projekat, globalna ideja, je još uvijek jaka – živa među ljudima, raste, širi se. Zato je islam smetnja globalnom kapitalu. Zato je islam pod udarom korporacija i kamatara. Zato je islam prijetnja. To je ideja, a ideje su besmrtne. Pa ga treba obezvrijediti, uništiti, učiniti nepoželjnim. Jer nije profitabilan, jer prijeti profitu, jer se na ljudskoj dobroti ne može zaraditi, a na muci i krvi, ratovima i bombama, visokim cijenama stanova i kuća, kamatama i kreditima za obrazovanje, te jeftinoj radnoj snazi koja će dati sve samo za šansu za izlaz iz siromaštva itekako može. Izrabljivanje je profitabilno. Ljudsko dostojanstvo nije.

A onda su došli Arapi.

I komercijalizacija islama.

Tako se desilo da su Arapi u Saudijskoj Arabiji porušili sve što je imalo veze sa poslanikom a.s, sve stare građevine, sve znakove kulture, pa čak i mezarja. Zašto? Kažu, da se ne obožavaju objekti. Dobro. I šta su uradili? Napravili tržne cetnre, izgradili onu gromadu od tornja iznad same Ćabe (što bi moja pra nena rekla), napravili hotele, odmarališta. Luksuz i komfor.

Nemam ništa ni protiv dobrog života, niti protiv dobre ekonomije, niti protiv komfora. Čak šta više, treba raditi da život ljudima bude lakši, da imamo više vremena za porodicu i lijepe stvari.

ALI: Pravi musliman ne smije zaspati ako zna da mu je komšija gladan.

Na nedavnom susretu zemalja koje se smatraju “islamski” razgovarano je o trenutnoj situaciji u Gazi i genocidu koji Izrael provodi nad Palestincima. Svi su došli. I Arapi i ne Arapi. I Saudijci i Jordanci, i Iranci i Turci.

Odlučeno je da se ne miješaju. Jer to ugrožava njihove ekonomije, jer to ugrožava njihov luksuz i komfor. Jer to ugrožava njihovu poziciju, jer to ugrožava dobar život njihovih stanovnika. Jer je profit, dobre slike na Instagramu, luksuz, odmaranja, putovanja, uživanje, jer je to bitnije od 2,2 miliona života. Pravi kapitalizam.

Palestinci su krivi jer se odupiru. Jer se ne daju, jer se nisu više trudili, jer nisu bili pametniji, jer nisu bili sposonbiji, jer nisu našli bolje riješenje, jer ne prihvataju da su poraženi, jer odbijaju da se isele, jer žele umrijeti sa svojim dostojanstvom.

Pravi musliman ne smije zaspati ako zna da mu je komšija gladan.

Kako ovo jednostavno a danas bolno zvuči.

6 komentara

  1. I Palestinci su Arapi.
    Znam da si vođen dužnošću koju si nekoliko puta ponovio: Pravi musliman ne smije zaspati ako zna da mu je komšija gladan, ali je zabluda, u ovom globalnom svijetu, gdje je sve tako blizu, da zaštita Palestinaca od nepravde nije dužnost svakog čovjeka (koji svojim djelovanjem zaslužuje da se tako naziva). Ta se dužnost ne treba amnestirati prevashodnom dužnošću Arapa da to učine. Ta se dužnost ne treba amnestirati ni prevashodnom dužnošću muslimana da to učine.

    Ovo je sve isti rat, od početka.
    Samoprozvani bogovi, pobunjeni protiv istine da postoji Autoritet i Mjerilo iznad njih, u okršaju protiv života i svakoga ko ga živi ako nije njihov sljedbenik.
    Sve je to isti stari rat.

    1. Ja sam više mislio na sljedeće. Obje religije su bazirane na socijalnom uređenju društva. Kapitalizam ih ne podnosi. Kršćanski socijalizam je kapitalizam uspio komcercijalizovati. Arapi (zaljevski, u pravu si i Palestinci su Arapi), to rade sa islamom. Neki često misle da je ovdje u pitanju sukob religija. Nije, ovo je sukob ekonomskih sistema.

  2. Mislim da je priča o sukobu ekonomskih sistema samo simptom.
    Puno je stariji taj rat, a uzrok mu je drugi.

    No, shvatila sam šta želiš reći i ok. Ne bih da sada smaram, jer zapravo nije važno.
    Važni su oni snimci od danas u UN školi u izbjegličkom kampu. I svi oni prethodni snimci i oni koji će uslijediti. Genocid u svome punom zamahu pred našim očima. I..
    I ništa.

    Rahmet dušama djece i pravednih ljudi, neka sada konačno dobiju milost i ljubav koju su im oteli.

    1. Čini mi se da usrani svijet jedva čeka da ih sve pobiju, pa da može da odahne od “smaranja” palestinskim pitanjem. Pa ćemo onda po starom – nikada nikome više.
      Iako, ima nade. Čini mi se da medijski pritisak radi. Koliko je propagande na zapadu, to je za povraćanje.

Komentariši